kako ću nazad, želim nazad,
živjeh unutra a sad sam beskućnik koji se sjeća doma svog….
tamo gdje mi je srce ostalo….
ne može se baš sve podijeliti na moje i tvoje…
srećo….
kako ću nazad, želim nazad,
živjeh unutra a sad sam beskućnik koji se sjeća doma svog….
tamo gdje mi je srce ostalo….
ne može se baš sve podijeliti na moje i tvoje…
srećo….
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
hm…bem Ti podjele 😉
uleti, mazni srce and run 😉
kakva je ovo nekultura???
kome noc a kome dan…
Hm..tu je nestala…sva ta magija..kamenja….
ne može se baš sve podijeliti na moje i tvoje…
nikad nije ni moglo
moze, srce !
…ne može…baš…